Povijest muzeja
Povod osnivanju Muzeja bila je želja nekolicine zaljubljenika u zavičajnu kulturnu baštinu (Franje Lešića, Ivice Svirčevića, Josipa Lončarevića, Josipa Hudolina, Julija Popovića, Mate Vujkovića, Ivice Bačoka, Ivana Balentovića Belog, Josipa Matasovića, Miroslava Poljaka, Stanka Juzbašića, Florijana Đakovića, Ivana Galovića, Emilije Romić, Mirka Lackovića), sa Stjepanom Gruberom na čelu, "da se u Županji osnuje historijska zbirka arhivalija i predmeta koji su izloženi propasti", tj. da se od uništenja spasi građa koja je, nakon "prebiranja arhiva bivše kotarske oblasti Županja" što su ga u lipnju 1953. g. obavili stručnjaci Državnoga arhiva iz Zagreba, bila namijenjena preradi u Tvornici papira. Bio je to arhivski materijal "važnog historijskog lokalnog značenja" te povijesna i etnološka građa. Već 4. kolovoza 1953., rješenjem Narodnoga odbora Kotara Županja, Odjela za prosvjetu i kulturu, službeno je osnovan Muzej u Županji, a Stjepan Gruber imenovan je voditeljem, odnosno direktorom Muzeja.
Muzej u Županji je tijekom prvih godina djelovanja pretežito imao paralelni naziv Muzejska zbirka u Županji, katkad se zvao i Kotarski muzej, a u novinama čak i Muzej Posavine. Prvi prostor (jednu sobu) za djelovanje Muzej je dobio u tadašnjoj zgradi Općinskoga odbora Županja.
Rješenjem Skupštine općine Županja iz prosinca 1968. g. Muzej u Županji je i "formalno" osnovan, a tek se rješenjem Republičkog komiteta za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu SRH od 15. siječnja 1980. potvrđuje da Muzej u Županji "ispunjava uvjete za rad što su određeni članom 19. Zakona o muzejskoj djelatnosti".
U prosincu 1953. Društvo prijatelja muzeja u Županji i Stjepan Gruber izdaju Proglas kojim pozivaju građane županjske Posavine da daruju predmete za budući Muzej, u kojemu će "oni naći svoje sigurno i dostojno mjesto". Animiranjem javnosti županjskoga kraja nastavljeno je i 1954. g. održavanjem predavanja o značenju muzeja, povijesti Vojne krajine i etnografskoj baštini. Predavanja su održale Danica Pinterović, Zdenka Lechner i Mira Malbaša iz Osijeka, Antun Bauer iz Zagreba, Josip Korda i Dionizije Švagelj iz Vinkovaca. Koliko je pozornosti izazvalo osnivanje Muzeja i koliko je bilo važno njegovo postojanje upravo u Županji, govori podatak Stjepana Grubera, pronađen u muzejskoj dokumentaciji, kako je u tri godine djelovanja bilo oko 350 darovatelja Muzeja. Izuzetan je i podatak da je Muzej u Županji nekoliko godina kasnije, 1964. g., posjetilo 9500 osoba.
Godine 1954. Muzeju je dodijeljena cijela zgrada graničarskoga čardaka, ali kako je on bio u privatnom vlasništvu i u njemu su bili stanari, problem njihova iseljenja pratio je djelovanje Muzeja još niz godina. Muzej je službeno otvoren stalnim postavom 4. srpnja 1957. u djelomično preuređenom prizemlju čardaka. Međutim, ta, 1957. g. useljenja u Čardak nerijetko je shvaćana ne samo kao godina otvorenja, nego i kao godina osnutka Muzeja u Županji.
Nakon godina postojanja i sve snažnijega djelovanja bilo je potrebno pronaći novi prostor za smještaj bogate muzejske građe. Nakon dugogodišnjih napora Stjepana Grubera i uz pomoć muzejske zajednice, osobito dr. Antuna Bauera, 1977. g. Omladinski dom (Agencija) ulazi u sastav Muzeja.
Nakon smrti Stjepana Grubera 7. travnja 1970. v. d. direktorom Muzeja imenovan je Krunoslav Tkalac, a u srpnju iste godine zapošljava se kustos povjesničar Ivan Jelić.
Krunoslav Tkalac se odmah nakon preuzimanja dužnosti morao boriti sa zahtjevima za ukidanje i degradaciju, odnosno za pripojenje Muzeja Narodnom sveučilištu. Stalnim se takvim nastojanjima dosta dugo odupirala i nasljednica Stjepana Grubera i Krunoslava Tkalca, Višnja Plemić. Ona je, naime, na mjestu direktorice Muzeja naslijedila Krunoslava Tkalca početkom 1974. g.
Ipak, Muzej je pripojen Narodnom sveučilištu u Županji 1980. g. Ivan Jelić napušta Muzej 1981. g., a se iste godine u njemu zapošljava kustosica povjesničarka Manda Zelić, koja nakon odlaska Višnje Plemić preuzima dužnost voditeljice Muzeja i obavlja je od 1987. do 1991. Nakon odlaska Višnje Plemić, u Muzej se zapošljava Janja Juzbašić (rođ. Crepić). Od 1980. do 1. ožujka 1990. godine direktor Narodnoga sveučilišta, dakle i Muzeja, bio je Branko Sinčić, a kratko vrijeme (1. ožujka - 30. studenoga 1990.) i Viktor Primorac.
U slobodnoj Hrvatskoj i Muzej u Županji ponovno postaje neovisan. Naime, 29. ožujka 1991. odlukom Skupštine općine Županja Zavičajni se muzej osniva kao "poduzeće od posebnog društvenog interesa". Za privremenog direktora Muzeja 30. travnja 1991. godine imenovana je Janja Juzbašić, koja je u tom prijelaznom razdoblju mnogo truda uložila u registraciju pri Okružnom privrednom sudu u Osijeku i usklađivanje drugih zakonskih akata (donošenje novoga statuta, pravilnika i sl. ). Tako je do 1993. g. Muzej nekoliko puta mijenjano ime, da bi konačno rješenjem Okružnoga privrednoga suda u Osijeku od 15. veljače 1993. bio službeno registriran. U kolovozu 1993. godine ravnateljicom Muzeja imenovana je Janja Juzbašić, koja tu dužnost obavlja do prosinca 1996. U to osobito teško vrijeme Domovinskoga rata Muzej je osim procesa osamostaljivanja imao stalnu brigu o zbrinjavanju vrijedne muzejske građe. Stalni postavi u Čardaku i Agenciji bili su demontirani, a građa izmještena u druge gradove. Građa je vraćena u Zavičajni muzej Stjepana Grubera tek 1997. g. Krajem 1996. g., nakon odlaska kustosice Mande Zelić, u Muzej dolazi kustos arhelog Boško Marijan, koji 1996. preuzima i dužnost ravnatelja, koju obavlja do kraja 2004. g. U svibnju 2005. g. iz Muzeja odlazi Boško Marijan, a na mjesto arheologa zapošljava se Mirjana Pušak. Ravnateljsku dužnost od kraja 2004. ponovno obnaša Janja Juzbašić.